Predstava ,,Hasanaginica“ Narodnog pozorišta iz Beograda, koju je po tekstu Ljubomira Simovića režirao Jagoš Marković“, izvedena je trećeg dana premijernog Festivala pozorišne režije ,,Jagoš Marković“ u KIC-u ,,Budo Tomović“, koji u čast rano preminulog reditelja organizuje Gradsko pozorište.
Njena premijera 30. decembra 2001. označila je početak jedne od najdugovječnijih pozorišnih predstava regiona. Markovićev pristup radu na „Hasanaginici“ ne podrazumijeva spektakl radi spektakla, već koncentrisanu poetiku i promišljeno režijsko zadržavanje koje apostrofira moralnu napetost teksta i prodire u samu srž ljudske patnje i nesporazuma.
Simovićev dramski tekst razvija poetsku suštinu balade, dajući joj dramsku snagu i dubinu. On ne samo da rasvjetljava složene odnose između Hasanage i Hasanaginice, već i proširuje njihov mikrokosmos na čitavu zajednicu, uvodeći snažne ženske likove – Majku Hasanaginu i Majku Pintorovića – koje postaju nosioci patrijarhalnih načela, ali i univerzalne patnje. Iako se originalni komad završava replikom kako je Imotski Kadija ,,umro od neke ljubavi“, Jagoševa inscenacija ima epiloški dodatak koji je on sam dopisao.
Aleksandar Srećković Kubura u predstavi tumači lik Bega Pintorovića, a uz Vanju Ejdus jedini je glumac iz originalne postave koji još uvijek igra u ovoj predstavi. On je kazao da je Jagoš zapravo napravio mnogo izmjena u odnosu na originalni tekst.
- Simović je dolazio i vrlo otvoreno govorio da je njegov posao završen kada je napisao i izdao knjigu i da su glumci, reditelji, slobodni da njegovo djelo čitaju onako kako ga oni vide. Tako da se ovaj tekst dosta razlikuje od originalnog u smislu da su neke scene ispremještane ili spajane – pojasnio je Srećković.
Prema njegovim riječima, kad igraju ,,Hasanaginicu“ u Narodnom pozorištu u Beogradu, ponekad mu se čini da ga vidi.
- Imao je jedno mjesto u bočnom ulazu gdje je dolazio na posljednju scenu, uglavnom da onako tiho isprati kakav je kraj, čuje aplauz i da vidi energiju kraja, jer je po tome mogao dobro da pročita i kakva je bila energija cijele predstave. Kad igramo, čini mi se da ga ponekad ugledam... – rekao je on.
Ejdus, koja je za ulogu Hasanaginice dobila Sterijinu nagradu za glumu, kazala je da je jako neobično iskustvo igrati istu ulogu 25 godina. Prema njenim riječima, dešava se i da kad jedan glumac zamijeni drugog cijela predstava padne u vodu, ali da ova nekom magijom još uvijek traje, iako se gotovo kompletna glumačka postava izmijenjala.
- Ova predstava mi znači mnogo, mislim, stvarno je kao neki raritet u vremenu, kao neki muzejski eksponat iz prošlog vremena – rekla je ona. Istakla je i da je cijele noći mislila na Jagoša intenzivno.
- Lijepo je da postoji ovaj festival pošto Jagoš ima puno živih predstava i dok god ih bude, nek traju – kazala je Ejdus, dodajući da je Jagoš bio poseban.
U okviru festivala, juče je održana i panel diskusija na temu ,,Reditelj u pozorištu“, na kojoj se polemisalo o izazovima savremene režije. Govorili su Ivan Medenica, Stevan Bodroža, Marija Sarap, Dubravka Drakić, Stela Mišković, Dragana Tripković i Minja Novaković.
Autor: Andrija Radović
Izvor: https://www.pobjeda.me/clanak/raritet-u-vremenu-zivlji-nego-ikada
