Predstava ,,Slavuj - dramsko muzička Forma za Kseniju“, za koju tekst i režiju potpisuje Varja Đukić, premijerno je izvedena u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“ u Podgorici. Treću premijeru u ovoj godini Gradsko pozorište realizuje u koprodukciji sa Sibila d.o.o. – knjižara Karver.
- Od početne ideje do predstave Slavuj, prošlo je nekoliko godina. Treba da traje barem toliko. Zbog svih vrijednosti koje smo okupili na jednom mjestu. I zbog posebnog truda, zajedničkog koje su udružili brojne institucije Glavni grad Podgorica i Sekretarijat za kulturu, Gradsko pozorište i knjižaru Karver, brojne sponzore,medije, prijatelje koji su uz podršku i strepnje pratili realizaciju. Odgovornost da lijepo uzvratimo na brojne uspomene na Kseniju cijelom je autorskom timu bila važna. Nadam se da je publika to osjetila, jer Ksenija Cicvarić: Moje su pjesme kao ljudi, ljubavne pjesme iz zapisa, iz stare Podgorice. U tom duhu zovemo publiku da nas čeka za naredna igranja, do tada pjeva Seidefu, Milica jedna u majke, Zapjevala bulbul ptica, Cvijet karanfile…. - kazala je Varja Đukić.
Pored Varje Đukić, Kseniju Cicvarić, kroz različite periode života, tumače Vanja Jovićević, Katarina Krek, Olivera Tičević i dvanestogodišnja Ana Vujović.
- Uglavnom često čujem rečenicu: ,,Lako je vama glumcima." Nije nam lako, ali jeste nam lijepo, jer se bavimo najljepšim poslom na svijetu i samim tim smo privilegovani. Ali ljudi ne znaju šta znači stati na scenu i odbraniti jedan život, jednu ljudsku sudbinu, kao što je Ksenijina. Proces je bio težak, Varja mi je povjerila odličan i zahtjevan zadatak i svi smo zajedničkim snagama ispričali jednu dirljivu i emotivnu priču koju je publika divno prihvatila – kazala je Vanja Jovićević.
- Drago mi je što smo uspjeli da prenesemo priču neprevaziđene Ksenije Cicvarić. Srećna sam što je publika sa nama pjevala, primjetila sam da je na kraju predstave bilo i suza, zbog nabijenih emocija i glumačke i muzičke postavke. Nadam se da će ova predstava biti na stalnom repertoaru na radost nas koji igramo i publike koja je zaista uživala – izjavila je Olivera Tičević.
- Radujem me što smo uz velike napore a opet s puno ljubavi uspjeli da ispričamo priču o Kseniji, za Kseniju, o ženi raskošnog talenta i krhke duše koju teško breme sredine i tragedska sudbina nije zaustavila. Pamtimo je po glasu koji liječi i osmijehu kojim juriša na bol. Simbol crnogorske žene toga ali i ovoga vremena. Ono što je bio najveći izazov, a i odgovornost- pomiriti suštinsko praštanje i ne osvrtanje na ono što dušu tište, surovi život o kom je Ksenija malo govorila za života- opjevala ga je. U tome je bila veličanstvena. Nastojali smo da u dramskim segmentima zagrlimo i bol njen i nadam se da u tome nismo iznevjerili njenu smjernost i njen osmijeh koji je govorio mnogo o onome o čemu je Ksenija birala da pjeva. Osjećam da je i premijerna a i reprizna publika koja je imala prilike da sa nama odživi Ksenijin život i pjesmu to i prepoznala i odgovorila na naš poziv zapjevavši Sejdefu majka buđaše. Taj trenutak ću pamtiti, jer, Kseniji je pjesma bila život sam- a na svima nama je da čuvamo njenu pjesmu i priču o Slavuju s Ribnice i da je ne prepuštamo zaboravu-da iz njenog života učimo i da njen raskošni talenat slavimo. Zato se nadam da će predstava trajati ali i da neće biti rijetki primjer proslave njenog neponovljivog i jedinstvenog glasa – kazala je Katarina Krek.
Miloš Pejović istie zahtjevnost pripreme predstave ali i aplauz publike, zbog koga su znali das u napravili odličan posao.
- Proces pripreme predstave je zaista bio zahtjevan, ukomponovati sve muzički i glumački i tehnički. Na kraju mislim da je publika bila konačni sudija te da je aplauzom pokazala da smo uspjeli da napravimo omaž dramatičnom životu naše velike Ksenije Cicvarić kakav ona i zaslužuje – Miloš Pejović.
