Premijerom predstave ,,Dekameron" Đovanija Bokača, za koju je dramatizaciju uradio Stevan Koprivica a režiju Dejan Projkovski, otvoren je drugi dio pozorišne sezone u Gradskom pozorištu Podgorica.
- Namjera Gradskog pozorišta već odavno jeste da se bavi velikim literarnim djelima, a Dekameron je međašna literatura i namjestile su se paralele sa ovim vremenom , prvenstveno kada je u pitanju pošast bolesti i te prijetnje smrću uopšte, to je sa jedne strane, a sa druge strane je kontrapunkt života da se duhovitim, ironijskim i bezobraznim sredstvima prevaziđe strah od smrti, bolesti, da se odupre nekoj dogmi čime se i bavi ovaj komad. To su zajednički imenitelji između renesanse i današnjeg trenutka - Stevan Koprivica.
- Predstava govori o želji čovjeka da bude slobodan, govorimo o ličnoj slobodi, da su pravo lične slobode i izbora vrlo bitni i to je nešto za šta bi svaki čovjek trebao da se bori. Kada se rodimo dobijamo neke okvire koje nismo odabrali religiju, puno društvenih i porodičnih okvira normi a to bi svaki čovjek trebao da odabere. I zapravo ta lična sloboda je i dan danas najvažnija, a sa druge strane manipulacija koja je uvijek oko nas i treba je prepoznati. Sa druge strane predstava govori o tome da kada obučemo bilo koji kostim da fasada nikada ne stvara čovjeka i da je suština daleko iza toga. Čovječanstvo od Dekamerona do danas mijenja ambalažu ali ne i suštinu. Pričamo o svima nama sa svim našim manama i nedostatcima ideju da smo u centru svijeta i da smo besmrtni, što je ironija i vječna potraga za onim što čovjek nikako ne može da nađe i definiše i nekako nam uvijek bježi ta suština života - kazao je Projkovski.
- Ova predstava je definitvno najveći izazov za mene do sada jer sam se susrela sa svim onim što su nam na akademiji govorili da nas čeka i to se desilo, sve u jednom procesu i pokret i ples i gluma i pjevanje. Kada smo doblili dramatizaciju djela svi smo bili oduševljeni jer je Koprivica napravio lak tekst za igru, a ono sšo smo svi shvatili jeste da se od tada do danas nismo mnogo promijenili, slični smo, a u nekim segmentima možda i malo gori - Una Lučić.
- Kompletan proces je bio izazov i dosta zahjevan. Divno je bilo sarađivati sa kolegama iz Niša, spoj različitih energija našeg i njihovog pozorišta bilo je potrebno izbalansirati što mislim da smo zaista odlično pretočili u ovaj komad. Naizgled lakom igrom pričaju se priče i svi glumimo više uloga, kroz koje nas je Projkovski tjerao da izađemo iz naše konfor zone i nađemu neku ,,ludost" u sebi - Lara Dragović.
- Činjenica je da smo kao čovječanstvo napredovali na mnogo nivoa, čini mi se tehnološki prije svega, ali kroz Bokača vidimo da smo zapravo suštinski ostali isti. Rad sa Projkovskim podrazumijeva intenzivne i često iscrpljujuće probe, ali se prosto nekako energetski povežemo sa njim i onda sve što on traži od nas, a to zna biti vrlo zahtjevno, ne padne nam teško - Stefan Vuković
U predstavi igraju: Omar Bajramspahić, Stefan Vuković, Pavle Popović, Vanja Jovićević, Una Lučić, Evgenija Stanković, Maja Vukojević-Cvetković, Dušan Kovačević, Dragana Jovanović, Lara Dragović, Miloš Pejović, Dragiša Veljković i Sanja Krstović.
Scenografiju je uradio Valentin Svetozarev, muziku Goran Trajkoski, kostime Marija Pupučevska a scenski pokret i koreografiju Tamara Vujošević - Mandić, asistent reditelja je Branka Knežević, muzički urednik i korepetitor Renata Perazić a dramaturg-saradnik Sašo Dimoski.
Predstava je koprodukcijski projekat Gradskog pozorišta Podgorica, JU Kulturni centar Bar („Barski ljetopis“) i Narodnog pozorišta Niš.
