Predstava ,,Mislim da treba da razgovaramo”, za koju je po motivima djela Ingmara Bergmana tekst napisala Dragana Tripković, režirao Danilo Marunović, premijerno će biti izvedena 17. maja sa početkom u 20h u Velikoj sali Kulturno-informativnog centra ,,Budo Tomović”.
- Ovom predstavom Gradsko pozorište zaokružuje ciklus savremene domicilne drame. U jednom slučaju naslonili smo se na svevremenskog Nušića, ali napravili aktuelnu gorko komičku vivisekciju društvene stvarnosti, u drugom slučaju Stefan Bošković i Lidija Dedović donijeli su nam autohtonu i originalnu crnu komediju, a sada evo komada na temu preispitivanja emotivnih i bračnih relacija uzdrmanih i pomjerenih etičkih parametera. Ovaj komad inspirisan je evropskim klasikom Bergmanom, ali su ga spisateljica Dragana Tripković i reditelj Danilo Marunović načinili vrlo naški prepoznatljivim. Glavni argument je glumački ansambl koji igra na način novog spontanog pozorišta brišući granice između teatra i života. Ono što je vrijedno napomenuti je da su svi ovi komadi povjereni domaćim kreativnim potencijalima što skoro da predstavlja presedan na ovdašnjoj pozorišnoj sceni – kazao je direktor Gradskog pozorišta Podgorica Stevan Koprivica.
Tekst predstave napisala je Dragana Tripković:
- Predstava govori o ljudskosti, intimi i smislu života. Nijedan Al bot ne može da utvrdi tačan broj ljudi koji su pronašli smisao. Ova predstava pruža otpor otuđenju, odljuđenju i ide u susret potrebi da se ispliva sa dna digitalnog bazena, đe je čovjek najmanja jedinica mjere. Pred vama su glumci, u totalnom umijeću svog zanata, kao dokaz da je smisao sam život, umjetnost, da su smisao đeca i ljubav. U ovoj predstavi nema ništa digitalno. Sve je pozorišno. Sve je istinito! I zato „Mislim da treba da razgovaramo“.
Reditelj Danilo Marunović osvrće se na ljubavnu priču para kroz vrijeme, godine bivstvovanja i na ključ propasti porodice:
- Jeste li primjetili da svaka porodica miriše drugačije? A sve počne jednim zaljubljivanjem. Jednim stanjem, poput emotivne gripe. Strast. Još strasti. I još. Pa prođe..., i odraste u ljubav. Pa se iz ljubavi desi dijete. Ili djeca. Pa dijete dobije gripu, a strast zamjeni zabrinutost. Požudu počinju da dave boginje, zauške i jedinice. Bračni krevet postaje sve tiše mjesto. Nekadašnji vrisci iz orgazama postaju tihe noći, pa onda i orkestar hrkanja. Pogledaš na sat, a vidiš da je već prošla decenija. Tek ponekad, sređenog za odlazak na neki party, partnera vidiš očima požude. Ono, kao nekad. „Na brzaka“, dok je mala u WC-u. Kreću svađe. Pa još svađa. Kad decenija zvanično proleti, počinješ da se pitaš: „Jel' to to? Jel' to sve što ću dobiti od života?“ Kriv ti je on. Kriva ti je ona. Razvod. Slomljeno srce. Duga i hronična gripa duše. Patnja. A vrata je jednostavno nemoguće samo zalupiti, i pobjeći. Dijete vas zauvijek veže. Vikend kod tate. Praznici kod mame. Bude ti malo bolje, a onda te njen/njegov novi partner podsjeti koliko je lijepa/lijep. Šta si izgubio/izgubila, budalo jedna?! „Šta sam to uradio/uradila!?“ Sumnje, krivica, ljubomora. Gripa mozga. Neizlječiva. Distanca provocira privlačnost. Privlačnost provocira strast. Onu, od onda. Vikendom vraćaš pospano dijete u taj stan, hram vašeg nekadašnjeg carstva. Sjutra škola. Na vratima su i dalje recke, od „male/malog“. Ono, kako je raslo, pa... Na rastanku, nakon malo vina i koje „bezobrazne“ rečenice, na tim istim vratima izrezanim dječijim godinama, desi se... Tako dobar seks! Strast?! Na početku si. Taman kad si mislio/mislila da si konačno dobro! I tako dalje, unedogled. Uvijek je bivša/bivši privlačnija/privlačniji kad su tuđi. Iako je to opšte, gotovo svačije iskustvo, ipak– sve porodice mirišu drugačije.. Sve se sruši jednom rečenicom. Obično to bude: „Mislim da treba da razgovaramo“.
U predstavi igraju: Milivoje Obradović, Vanja Jovićević, Miloš Pejović, Ivana Mrvaljević, Ivona Čović Jaćimović i Pavle Popović
Scenografiju potpisuje Smiljka Šeparović-Radonjić, kostimografiju je uradila Adrijana Pajić, a izbor muzike Danilo Marunović.
Reprizno izvođenje zakazano je za 18.maj sa početkom u 20h na Velikoj sceni KIC-a ,,Budo Tomović”.
