Autor: Svetlana Višnjić
Izvor: Pobjeda
Iako se od vremena ne možemo sakriti i zaustaviti njegov tok, postoje prostori koji i dalje dišu ambijentom u kome su davno nastali. Jedan od takvih je i Narodno pozorište u Užicama, u kome je u nedjelju veče, u okviru 27. izdanja Jugoslovenskog festivala „Bez prevoda“ uspješno i sa istaknutom prijemčivošću kod publike izvedena predstava „Bez portfelja“, u režiji Branislava Mićunovića, u produkciji Gradskog pozorišta iz Podgorice i Barskog ljetopisa.
Mnogo je stvari koje u ovom gradu nose predznak, što ga u svom imenu ima i festival – jugoslovenski. I, nije to samo hotel Kane Radević, koji od Narodnog pozorišta razdvaja (ili spaja) Trg slobode. Takva je i unutrašnjost ovog teatra, od prostora u gledalištu do foajea, u kome su slike nekih od predstava koje su obilježile prethodna izdanja ove manifestacije, na kojima je mjesto našla i „Zelena čoja Montenegra“, te i izložba posvećena Meši Selimoviću, kao dio pratećeg programa. Zbog toga je i prvo igranje predstave „Bez portfelja“ van crnogorskih scena imalo sjajno uporište na ovom festivalu. Ne samo zbog respektabilne selekcije, tematike koja, kako se potvrdilo, i te kako komunicira i sa regionalnom publikom – uz smijehom propraćene duhovite replike, te pronicljivo ćutanje i odobravanje u momentima koji i licima daju gorčinu. Gledaoci na festivalu su ansambl Gradskog pozorišta nagradili ocjenom 4,4, ali je zasigurno jači od toga bio višeminutni aplauz kojim je pozdravljeno igranje.
SOLIDARNOST
A, gotovo identične bile su i reakcije umjetničkog esnafa. Koselektor festivala, pozorišni kritičar i novinar Bojan Munjin istakao je na okruglom stolu, koji je ispratilo gotovo puno predvorje pozorišta, da je ovo predstava o politici, ali nije politička predstava.
– Kako mi je u jednom davnom razgovoru kazao Ljuba Tadić, u pozorištu i životu uvijek se trudio da ne preigrava i ne radi nešto suvišno. Važno je ne učiniti sebe velikim na bilo koji način, a s obzirom na to da se i mi na festivalu bavimo pitanjem odgovornosti, ljudskim bolovima i slabostima. To radi pozorište i zato smo ovu predstavu i pozvali, a oni su igranjem učinili veliku radost publici. U ovoj predstavi postoji mnogo razloga za defetizam. Nema smisla uljepšavati ovaj svijet, nema smisla zato što je grozan. Na kraju priče nije slom naših srca, nego naše herojstvo – objasnio je Munjin.
Kritičar festivala Andrej Čanji kao posebnu zanimljivost izdvojio je medijalnost u kojoj se ovakav žanr odigrava.
- U sali prepoznajemo te likove i osjeća se jedna solidarnost. Ovakve predstave imaju jugoslovenski duh, zanemaruju granice, aktuelne su u svim našim zemljama podjednako – kazao je on.
Sa posebnim uvažavanjem, prvakinja Narodnog pozorišta u Užicama Divna Marić osvrnula se na glumačku ekipu u predstavi.
- Sjajan ansambl, glumci iz Podgorice su svjesni dara koji posjeduju, vidi se da rade na sebi, artikulisani su, kanališu emociju na pravi način, umiju da okupe publiku. Predstava me vodila sa sobom sve vrijeme, napravila i sevdah i tugu, melanholiju. Veoma dobra rediteljska rješenja, sve apsolutno do tančina uklopljeno. A Dubravka Drakić je sigurno jedan od laureata za glavnu žensku nagradu. Ona je pomjerila granice svega što je prikazano na festivalu – kazala je Marić.
Predstava „Bez portfelja“ ostavila je snažan utisak i na glumicu Narodnog pozorišta Biljanu Prokić.
- Tema je ovdašnja, svevremenska. Naročito mi se dopala glumački, a i tekst je sjajan. Sve nas, i kolege i publiku, mnogo je ovo dotaklo. Na žalost svih nas, ali na sreću po izvođenje – ispričala je Prokić.
Utiskom koji je predstava ostavila, zadovoljan je i autor teksta i direktor Gradskog pozorišta Stevan Koprivica, koji je objasnio je da je ovo vrijeme koje ne trpi emotivne i melodramske priče.
- Ovo je surovo vrijeme, u kome ovako ispričane priče imaju možda veći teatarski i društveni značaj. Priča o čovjeku po sredini, a ovo je rađeno u stalnoj sinergiji između reditelja Mićunovića i mene. Kako se potvrdilo i večeras, ovo je priča koja progovara regionalno, o vremenu izdaja u kome vas i najbliži prodaju – rekao je Koprivica.
POREMEĆAJI
Glumački ansambl predstave predvođen Dubravkom Drakić, čine Dušan Kovačević, Simo Trebješanin, Ivana Mrvaljević/Vanja Jovićević, Jelena Nenezić-Rakočević, Miloš Pejović, Omar Bajramspahić, Ivona Čović-Jaćimović i Vahidin Prelić.
Ova predstava, prema riječima Drakić, progovara o pričama koje nas sve i svuda jednako bole.
- Aspekat onoga što je nemaština, siromaštvo. Poremećaji su duboko utkani u arhetip onoga čemu svjedočimo svi u sredinama kojima pripadamo. Na permanentno preispitivanje, ko smo, zašto nam se dešavaju određene stvari, moramo da mislimo neprekidno i u vaspitavanju naše djece. Kako da budemo bolji, na koji način da promijenimo neke urođene ili sistemske stvari – kazala je Drakić.
Ostatak glumačke ekipe takođe je zadovoljan prijemom u Užicama, te načinom na koji predstava komunicira i sa regionalom publikom na velikom festivalu. Festival „Bez prevoda“ zatvoren je sinoć izvođenjem predstave „Rat i mir“, koju je u produkciji Narodnog pozorišta iz Beograda na scenu postavio Boris Liješević.
Publika kao ,,vjetar u leđa“
Igranjem predstave „Bez portfelja“ prvi put van crnogorskih scena, kao glumac i umjetnički direktor Gradskog pozoršta Dušan Kovačević je veoma zadovoljan.
– Sagledavajući sam značaj igranja naše predstave na festivalu „Bez prevoda“, koji je jedan od najprestižnijih teatarskih manifestacija u ovom dijelu Evrope, moram da budem zadovoljan. Dragocjeno je da smo pred punom salom u Užicama imali nevjerovatne reakcije, od početka do kraja. Dali su nam ,,vjetar u leđa“ da kao glumci odigramo priče koje donosimo sa velikom strašću i energijom – kazao je Kovačević.
U narednom periodu, kako je Kovačević najavio, predstava će prvo naredno igranje imati na Cetinju 30. novembra, potom na Ruta festivalu u Beogradskom dramskom pozorištu 5. decembra, te u Narodnom pozorištu u Nišu 6. decembra. U smiraju godine, 17. decembra, predstavu „Bez portfelja“ moći će da pogleda i sarajevska publika, na festivalu „Dani Jurislava Korenića“.
Surova istina
Bogatstvo predstave „Bez portfelja“, prema riječima jedne od gledateljki Selene Mićović, jedna je surova istina koju donosi.
– Mnogo mi se dopala predstava, prikazuje jednu dugogodišnju realnu sliku, kako u Crnoj Gori, Srbiji, tako i svim okolnim zemljama – ispričala je ona.
Prijemčivost izvedbe crnogorskog ansambla, Bojan Cvijić vidi u duhovitosti kojom je tema iznesena.
– Tema je aktuelna, bliska, oslikava današnje stanje ovdje u jednoj zanimljivoj formi. Mnogo mi je blizak i crnogorski humor, a to je jedna od stvari koje su mi se posebno svidjele, reći istine na takav način – kazao je on.
