Sumrak bogova“ u režiji i adaptaciji Jagoša Markovića – koji potpisuje i scenografiju i muzički izbor – nije samo predstava o usponu nacizma, već i univerzalni apel za buđenje empatije i svjedočanstvo o sumraku ljudskosti koji se nadvio nad našom civilizacijom. Sjajnim izvođenjem ove predstave ansambla Beogradskog dramskog pozorišta nastavljen je prvi Festival pozorišne režije ,,Jagoš Marković“, u velikoj sali KIC-a ,,Budo Tomović“. Tekst je zasnovan na kultnom filmu Lukina Viskontija iz 1969. godine, a napisao ga je Ivor Martinić.
Radnja prati moralnu eroziju elitne industrijske porodice Fon Ašenbek (aluzija na porodicu Krup) u Njemačkoj od paljenja Rajhstaga 1933. do ,,Noći dugih noževa“ 1934. godine. Martinićeva dramaturška stilizacija spaja ovaj ključni period u jednu sablasnu, makabričnu noć, u kojoj se uglađena rođendanska proslava pretvara u brutalnu ,,igru stolica“ moći. Markovićeva režija teži ogoljenosti užasa, odričući se suvišnih ukrasa kako bi postigla maksimum efekta uz minimum sredstava. Scenografija je svedena, a ceremonijalni ton okupljanja za dugačkim stolom ubrzo otkriva tamni vilajet patoloških porodičnih odnosa.
Glumac Pavle Pekić je nakon izvođenja kazao da se osjeća ganuto.
- Ovo je njegov grad, ovo je njegova geneza, ovo je korijen svih njegovih inspiracija. Jagoš je bio moj prijatelj i nekako sve ovo je u tom kontekstu zapravo jako tužno i bolno. Ali ono što je značajno, što i ovaj festival dokazuje, jeste da njegove predstave opstaju, da i dalje izazivaju i radost i tugu i ushićenje i muku. Mislim da je to ono što obilježava kulturnu epohu ovih prostora za cio vijek – kazao je on.
Prema njegovim riječima, živimo u epohi u kojoj su sistemi vlasti najmoćnijih država na svijetu opskurni i sumanuti.
- Toliko opskurni i sumanuti da zaista može da se povuče paralela sa 1939. u Njemačkoj – kazao je Pekić.
Prema riječima glumca Jova Maksića, ovo je najupečatljivija izvedba ove predstave.
- Vjerovatno i zbog samog festivala koji je posvećen našem velikom Jagošu. Nekako smo i mi imali dodatnu energiju njegovu i baš je bila čast i neko zadovoljstvo koje ne mogu da opišem da igram ovdje večeras – kazao je on, dodajući da ova predstava nikad tačnije i dublje nije korespondirala sa stvarnošću, naročito u Srbiji.
- Bukvalno prepoznajemo i proživljavamo ove rečenice svakog dana. Ova predstava je nikad potrebnija. Iz dana u dan se potvrđuje svaka replika i nažalost pogađa u srž – istakao je Maksić.
Prema njegovim riječima, fašizam nije mrtav i od 1933. ili 1941. je sve isto.
- Nijesmo uništili fašizam, on je tu. On više nije kao ideologija, jedna ideologija koju možeš da odrediš. Fašizam se pojavio u svim sektorima, možete ga naći kod liberala, komunista, ljevičara... Fašizam je ušao u sve pore društva i sve zarazio – rekao je on.
Glumica Branka Katić iskazala je veliko zadovoljstvo jer je dva puta imala priliku da sarađuje sa Jagošem, a opisala ga je kao zanesenjaka koji je bio zaljubljen u pozorište i predan istom bez rezerve. Ona smatra da je ova predstava vrlo aktuelna danas.
- Kad bi se novac koji se troši na nesrećno oružje potrošio na obrazovanje i zdravstvo, mogli bismo da živimo normalno – istakla je Katić.
Osim Pekića, Maksića i Katić, u predstavi su igrali: Aleksandar Alač, Vanja Nenadić, Aleksandar Radojičić, Isidora Simijonović, Milan Čučilović i Milica Zarić.
Autor: Andrija Radović
Izvor: https://www.pobjeda.me/clanak/fasizam-je-usao-u-sve-pore-drustva-i-sve-zarazio-2
