Poruka Werewere-Liking Gnepo za 21. mart – Svjetski dan lutkarstva 2018.


Izvajana glava

Naslikana figura

Je li to čovjek

Je li to životinja

Ili čak biljka,

Sačinjena od korijenja ili mrtvog lišća

Je li to mineral

Oblikovan direktno od mase kamena

Ili od gline otežane metalima

Ili je tek pjena ili krpa…

Je li, ili predstavlja li,voljenog

Pretka ili Duha zaštitnika

No, mogla bi biti zavjetna statua

Maska ili igračka

U lutku je pretvara

animacija:

Nosimo masku ili ljuljamo bebu

Pokrećemo marionetu

 Animiramo lutku…

To može biti štap

Kišobran, ruka ili noga

Ako ih možemo animirati

Stvoriti privid da posjeduju život,

ličnost, narav,

 Plan, cilj, sopstvenu sudbinu

Život kojim žive kao i sva druga bića

Život vezan za njihovog animatora, za njihovog Tvorca:

Dijalektički život, ponekad ganutljiv,

Češće komičan i fantastičan…

Ne možemo promišljati lutke

A ne promišljati o stvaranju uopšteno

I o stvaranju života naročito

Posebno, o stvaranju živih bića

Naoko nezavisnih

Ali čija zavisnost ili međuzavisnost

često nadilazi puku Animaciju

Te prerasta u čistu Manipulaciju…

Ne možemo promišljati Tvorca

I onu vrstu podrugljivosti

Koja pobuđuje pitanja koja nam ne daju mira

A izbjeći drugu vrstu podrugljivosti:

Očiju djeteta u svakome od nas

I u svakome ko se zatekne u našoj publici,

To nam pomaže da pobjegnemo

Očaju i bespomoćnosti

Dok se suočavamo sa neprestanim širenjem

Nesnošljivosti i nasilnosti.

Treba nam taj pogled dječjih očiju

Da povjerujemo u te animirane likove

Katkad tako ljupke i privlačne

Često tako čudne i zastrašujuće

Koji užasavaju i oduševljavaju

Redom, nije važno

Ali koji u potpunosti zaokupljaju

Svu našu pažnju i spremnost

Da povjerujemo u magiju i sve njene mogućnosti

Za Promjenu svijeta i svih njegovih običaja

I prihvatamo te lutke,

Slušamo ih tiho

Divimo se njihovim licima i njihovim ustima

Kakve čudesne imitacije i reprezentacije

Naših društvenih Ginjola:

Političara, pobožnika,

Muškaraca i Žena

Glasova Moći i Biznisa

Sve pravi mafiozi

Tako užasno izopačeni

Suze nam naviru dok gledamo kako lutke razotkrivaju baš sve

Bez cenzure ili bombi

Pa i ovdje, kod kuće, u Africi,

One jesu, one sačinjavaju „lude“

One imaju vlastitu moć

Moć bića, moć bivanja

One su dar, ostavština

One su znanje

Od naraštaja do naraštaja

One su inicijacija

Prije zaigranosti

One su umjetnost epskih vremena

Gdje govor je pod strogom prismotrom

Odsada su i nužni štitovi

Za odbranu „udovica i siročadi“

Tih impulsa izumitelja i stvaralaca…

One nude slobodu težnje

Ka onim neistraženim svemirima

Gdje se tehnike izrade

A posebno tehnike animacije

Takmiče

 U okvirima globalnih manipulacija

(Kako genetičkih tako i tehnoloških)

Pa izvlače svoj dio tržišta

Kao mjesto časti i počasti

Po mjeri svojih zasluga

Lutke Afrike

Dok stupaju na javnu pozornicu

Otkrivaju svoju atipičnu priču

Sačinjenu od ljepote i tajnovitosti

Od snova i čudesa

Kao nasljeđe za neprekinutost

čistog djetinjstva

u imaginaciji čovječanstva

A, povodom ove svjetske proslave lutkarske umjetnosti 2018.

Posebno sam ponosna i srećna što sam odabrana

Da budem autorka poruke koju šalje Union Internationale de la Marionnette

U čast ove umjetničke forme koja još

Otkriva svu raskoš ljudskog nasljeđa

Cvijet savjesti cijelog čovječanstva.

I molim sve što su mi povjerili tu plemenitu misiju

Da, ovdje, prime svu moju zahvalnost i poštovanje.

 

Werewere-Liking Gnepo rođena je kao Eddy-Njock 1950. u Kamerunu. Ova multidisciplinarna umjetnica objavila je tridesetak knjiga – od romana do dramskih tekstova, priča, eseja, umjetničkih monografija i poezije.

Slikanjem se počela baviti 1968. i od tada imala je brojne izložbe širom svijeta. Ona je i dramaturg, inovativan lutkar i reditelj brojnih predstava, primjera totalnog teatra, koje su prepoznate kao afričke opere. Za neke od tih predstava organizovane su i svjetske turneje. Takođe je pozorišna i filmska glumica… Bavila se istraživačkim radom na području tradicionalne pedagogije na Univerzitetu u Abidjanu (LENA) između 1979. i 1985. Učestvovala je u „revoluciji“ u ritualnom teatru i osnovala umjetničku trupu„Ki-Yi Mbock“. Osmislila je program edukacije nadahnut afričkim inicijacijskim obredima. U sklopu tog programa, njen je zadatak da „budi zvijezde“. Ta uloga omogućila joj je da pruži podršku stotinama mladih u teškim okolnostima i pomogne im da se reintegrišu u društvo kao lideri. Zbog toga je 2000. dobila nagradu „Heroji grada“ koju dodjeljuje Fondacija holandskog princa Klausa. Osnovala je Panafričku fondaciju za edukaciju mladih na području kulturnog stvaralaštva i razvoja Ki-Yi 2001, a i danas učestvuje u njenom radu. Dobitnica je nekoliko nagrada, uključujući francusku nagradu „Arletty“, belgijsku „René Praïle“ i nagradu „Fonlon Nichols“ koju dodjeljuje Univerzitet u Alberti.  Nosilac je i francuskog ordena Vitez reda umjetnosti i književnosti,kao i Ordena za zasluge prvog stepena Obale Slonovače. Bila je članica Visokog vijeća zajednica francuskog govornog područja u razdoblju između 1997. i 2003. Dobitnica je nagrade „Noma“ za 2005. i nagrade za knjigu godine 2007. za roman „La Mémoire Amputée“. Redovna je članica Akademije nauka, kulture i umjetnosti Afrike i afričke dijaspore u Obali Slonovače.