Poruka predsjednice ASSITEJ-a Ivet Hardi za Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade – 20. mart 2017


Djeca ne mogu sebe sama da povedu u pozorište. Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade koji obilježavamo svakog 20. marta povod je da podsjetimo odrasle da od njih zavisi da li će se djeca susrijetati sa umjetnošću, posebno sa pozorištem. Zbog toga naša poruka glasi: „Povedite dijete u pozorište danas“.

Pozorište je umjetnost koja se događa u određenom trenutku na određenom mjestu, i po svojoj prirodi je prolazno – umjetnost je jednog trenutka. Satkano je od nevidljivih veza i odnosa stvorenih u sadašnjem trenutku koji otključavaju ljudsko srce, izazivaju empatiju i njeguju radoznalost i zapitanost, što utiče na cjelokupan razvoj ljudskog bića, i na način na koji će ono u budućnosti posmatrati svijet.

Ali upoznavanje sa pozorištem, i samo iskustvo pozorišta, nekada može da iziskuje napor od publike. To nije pasivna, „primalačka“ pozicija. To je aktivnost koja zahtijeva pažnju, angažman, otvorenost, radoznalost i kritičko mišljenje. Ona zahtijeva potpuni angažman – ne samo intelektualni, već i fizički, emotivni i duhovni. Kada je angažman potpun, sva naša čula su stimulisana, iskustvo je bogato, moćno i mijenja nas.

Mnogi roditelji uviđaju značaj pismenosti – bilo da sami čitaju ili ne. Uviđaju njen praktičan značaj, ali i značaj koji ima u pružanju raznih novih mogućnosti za djecu i mlade. Oni znaju da se od čitanja ne smije odustati bez obzira što ono u početku može biti zahtjevno i frustrirajuće. Ipak, to je ključ kojim se otključavaju novi svjetovi, jer u knjigama se mogu pronaći mnoga mudra uputstva za život… Oni se trude da pronađu knjige kojima će se dijete potpuno prepustiti i pomoću kojih će lako prevazići sve prepreke u opismenjavanju. Zašto se na isti način ne prepoznaje značaj pozorišta?!

Od pozorišta se ne smije odustati nakon jednog lošeg iskustva. Od pozorišta se ne mogu očekivati određene ukalupljene forme i sadržaji. Ono može da bude i teško i frustrirajuće, koliko i prijatno i uzbudljivo. Može da se dogodi da gledaocu bude potrebno malo više vremena da spozna sve nivoe znakova, osjećanja i značenja predstave. Ali, svako iz publike ima mogućnost da tumači ono što je vidio na sopstveni način.

Pozorište je za djecu jedinstveno iskustvo (u kome imaju mogućnost da stvaraju sopstvena značenja) koje zahtijeva angažman, a kvalitet tog angažmana će se popravljati ukoliko djecu i mlade naviknemo da redovno odlaze u pozorište.

Pozorišna pismenost je važna jer otvara mogućnost za tumačenje i davanje smisla svijetu koji nas okružuje. A te vještine su djeci prijeko potrebne u svijetu koji je toliko surov prema njima, gdje je toliko njih obespravljeno i zapostavljeno zbog siromaštva, rata, sukoba i migracija. Ova djeca moraju da postanu naša zajednička odgovornost.

Na svim pozorišnim umjetnicima i aktivistima je da omoguće da odrasli koji mogu da POVEDU DJECU U POZORIŠTE DANAS razumiju svoju odgovornost prema djeci koja možda nikada ne bi upoznala pozorište bez njihove pomoći i da napomo rade na pozorišnom opismenjavanju djece kao što ih uče dačitaju i pišu.

Ivet Hardi