Poruka predsjednice ASSITEJ-a Ivet Hardi za 20. mart – Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade 2018.


Povedite dijete u pozorište još danas! Ili – Dovedite pozorište do djeteta? Jesu li to dvoje jednako validni? Ove godine imamo dvojicu autora poruka povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu i mlade (jedan je iz SAD, a drugi iz Sirije) koji predstavljaju ova dva gledišta i to iz dvije radikalno različite stvarnosti.

„Povedite dijete u pozorište“ našje kolektivni poklič još od 2012. godine, od kad slavimo Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade svakog 20. marta i iznova potvrđujemo posvećenost pravu svakog djeteta na umjetnička iskustva stvorena naročito za njega. Ove godine bih željela da istaknem da je obrnuti slučaj često još više opravdan i jednako važan.

Kad uzmemo u obzir milione djece koji ne žive u blizini neke pozorišne zgrade (naročito ne neke koja je projektovana za njih i njihove potrebe) moramo, kao umjetnici, da proširimo svoju ideju o tome šta pozorište može da bude ako istinski vjerujemo u umjetnost kao osnovno ljudsko pravo. Naravno, ova ideja nije nova u istoriji pozorišta, ali nekako razlika između formalnog i neformalnog i dalje kao da preovlađuje u našim sistemima vrijednosti i našim pojmovima kvaliteta kad govorimo o pozorištu za mladu publiku.

Gruba magija koja može da preobrati prašnjavo igralište, ili opštinsku salu, učionicu ili izbjeglički kamp često je ono što je najpotrebnije – ne samo zato što je praktičnije i ekonomičnije da se susret s djecom dogodi u njihovom svakodnevnom okruženju, nego, na dubljem nivou, zato što to JESTE magija.

U pozorištu je uvijek riječ o transformaciji. Jedinstvena je njegova moć da prostor koji je običan ili čak prostor krize preobrazi u mjesto gdje se aktivira mašta i otvaraju neočekivane mogućnosti. Ono nam pruža trenutak u kome djeca mogu da iskuse snažnu društvenu promjenu na djelu. Tu ona mogu da vide da je promjena moguća. Da magija može da nastane iz svakodnevnog. Da radost može da se nađe čak i u najsiromašnijim prostorima. Kvalitet pozorišnog iskustva koji ostvaruje ovo čudo nije manje od onog koji nam omogućava da poletimo u specijalno osmišljenoj čauri, gdje su nam tehnologija i dizajn u potpunosti na raspolaganju.

Naravno, ni jednog trenutka ne poričemo naročito iskustvo karakteristično za odgovarajući pozorišni prostor. Ali, za djecu koja preživljavaju svakodnevne napade života u ratnoj zoni, za djecu u zabačenim selima, za djecu koja žive u siromaštvu u centru grada, moraju postojati i druge opcije. A ova vrsta preobražaja može da napravi duboku razliku vezanu za njihovo iskustvo svijeta.

Kao pozorišni profesionalci usredsređeni na inovativnu praksu u pozorištu za mlade, svi moramo da se upitamo kako pozorište može da donese istinski transformativna iskustva – gdje god da nađe svoju publiku – i da ih pretvori u stvarnost.

Stoga, hajde da zajedno radimo na tome da 2018. godine povedemo dijete u pozorište… i dovedemo pozorište djetetu.