„O miševima i ljudima“ premijerno na Barskom ljetopisu 23. jula


Predstava „O miševima i ljudima“ u režiji Dina Mustafića, koju Gradsko pozorište radi u koprodukciji sa Barskim ljetopisom, biće premijerno izvedenau ponedjeljak 23. jula, u 21.30 sati, u Starom Baru, u okviru ovog festivala. Predstava je rađena po istoimenoj noveli nobelovca Džona Stajnbeka.

Uoči premijere, u nedjelju 22. jula u 21 sat, na platou ispred „Knjaževe bašte“ u Baru, biće održano i književno veče posvećeno Stajnbekovom djelu, ali i njegovoj pozorišnoj interpretaciji. Cilj je upoznavanje publike sa idejama i estetskim vrijednostima ovog klasičnog djela svjetske književnosti, kao i sa procesom rada na predstavi. Govoriće reditelj Dino Mustafić i dramaturškinja Stela Mišković. Moderator večeri biće Maja Simović.

„O miševima i ljudima“ govori o posljedicama ekonomske krize u Americi tridesetih godina prošlog vijeka i u tom smislu odlično korespondira sa današnjim vremenom. Ipak, naše čitanje stavlja fokus na nit koju je i sam Stajnbek suptilno provukao kroz novelu – progovorićemo o snovima, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drugačije, stare, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni dok nas ne ugrizu oštri zubi stvarnosti – dok se ne suočimo sa činjenicom da se ovdje i sada prijateljstvo, humanost i sloboda povlače pred strahom, interesom i taštinom.

 

Igraju: Mišo Obradović, Miloš Pejović, Branko Ilić, Pavle Ilić, Vule Marković, Marija Đurić, Dejan Đonović i Božidar Zuber.

Dramatizaciju i dramaturgiju potpisuje Stela Mišković, scenografiju je uradila Smiljka Šeparović-Radonjić, kostime Lina Leković, dok je autorka muzike Tamara Obrovac.

Reprizna igranja planirana su za 24. i 25. jul, kao i za 6. avgust.

Riječ reditelja:

Roman je smješten u tridesete godine prošlog vijeka, u period Velike depresije u Americi, ali može se čitati nezavisno od toga da li smo upoznati sa istorijskom pozadinom, jer je siromaštvo i težak život najnižeg sloja ljudi nešto što je uvijek aktuelna i velika tema. Osim pomenutog, u centru romana je i priča o jednom neobičnom prijateljstvu između Džordža, čestitog i dobrog čovjeka, i Lenija, krupnog i snažnog čovjeka sa umom malog djeteta. Oni čine porodicu, držeći se jedan drugog kako bi pobijedili usamljenost i otuđenost. Tu je i motiv „američkog sna“, kao sveprisutne teme u američkoj književnosti, ali i filozofiji utopije što mi je blisko svjetonazorski i etički. Za takvo iskustvo nije potrebno bilo intervenisati u literarni materijal kako bi približili epohu gledaocima. Mi živimo isti ili čak i gori socijalni i politički trenutak, koji prepoznajemo u našoj svakodnevici.

„O miševima i ljudima“ jedinstvena je priča koja dirljivo govori o istinskom prijateljstvu, očaju i beznađu ljudi za vrijeme Velike depresije i krahu američkog sna, ispričana je egzistencijalistički i emotivno. Ova vanvremenska priča čini ovaj roman revolucionarnim za svako vrijeme jer govori o pravu na život i kada smo drugačiji od većine. Zabrinuti smo nad svijetom koji se drastično dehumanizira svakodnevnom i agresivnom trkom za profitom. Postajemo moderni robovi, nadničari neoliberalnog kapitala koji proždrljivo jede našu sudbinu i potragu za srećom, prava na san, utopiju, viziju boljeg i pravednijeg svijeta.

Dino Mustafić

 

Riječ dramaturškinje:

Roman „O miševima i ljudima“ napisan je za vrijeme Velike depresije u Americi. Kad razmišljamo o sintagmi „velika depresija“ nužno se nameće činjenica da ona savršeno korespondira sa našim „ovdje i sada“.

Ljude na ivici egzistencije koji utopijom krče svoj put kroz život, utapajući se u znoju, svjesni da bez tog sna za koji se grčevito drže ne bi preživjeli ni dana, srećemo svakodnevno. Mi smo ti ljudi.

Pored ljudi na margini društva, izolovanih zbog rodne, vjerske, nacionalne, rasne pripadnosti, koji opet sami marginalizuju određene manjine i na taj način zatvaraju krug diskriminacije, prolazimo iz časa u čas. Mi smo ti ljudi.

Ljudi čiji se život svodi na puko preživljavanje, jer ono što zaradimo zadovoljava tek primarne potrebe sa Maslovljeve ljestvice. Sve što zaradimo pojedemo. Jedemo svoje snove dok hrana ne proguta nas.Mi smo ti ljudi. Ili miševi.

Stela Mišković