Modro blago: Plavo blago slobode i igre


Gradsko pozorište Podgorica: Stevan Koprivica (po motivima istoimenog romana Dušana Kostića), “Modro blago”, red. Staša Koprivica

 Piše: Iva Čukić Šoškić

http://peripetija.me/.93.critic.html#

 

Na sceni KIC-a „Budo Tomović“ izvedena je premijera predstave „Modro blago“ po motivima romana Dušana Kostića u dramatizaciji Stevana Koprivice, dok je režiju je osmislila rediteljka Staša Koprivica. Predstava je namijenjena mlađoj publici (starijoj od osam godina) a zaplet se bazira na avanturi četvoro djece u otkrivanju legende o skrivenom blagu za koje su, kako se kaže u predstavi, mnogi ljudi dali svoje živote.

Radnja se događa u vrijeme šezdesetih godina prošlog vijeka na šta najviše ukazuju kostimi (Magdalena Klašnja) i scenografija (Vladislava Munić Cunnington) . Glavni negativac u priči je Ditrih, Njemac, nacista, zaluđen teorijom više rase, obožavalac okultnog društva Tule, za koji se inače  zna da je nadahnuo nacističku ideoloijiu i mitologiju. Kroz uzbudljiv zaplet vječite borbe  između dobra i zla, prikazan je kontrast između dobre i loše ideologije, konkretno socijalizma i nacizma. Tako je jedna dinamična i avanturistička priča, puna zanimljivih obrta ustvari potka za priču o opasnosti od neonacizma, opsjednutosti bogastvom, ali i potcrtava vrijednosti dobročinstva i pravog prijateljstva, slobodoumlja i zdrave dječije radoznalosti.

Naime, Mira (Jelena Simić) i Žarko (Vule Marković) sestra i brat, i njihovi drugovi Zujo ( Vukan Pejović) i Polpeta (Pavle Popović) učenici su osmog razreda osnovne škole koje zaintrigira legenda o blagu koje je navodno skriveno u Herceg Novom i počinju da ga traže, a u istoj su misiji i Ditrih i njegova  pomoćnica  Elza, pa se avantura rađa kada se njihovi putevi ukrste.

Prostor predstave (Vladislava Munić Cunnington) vješto je iskorišten u funkciji dinamičnosti radnje, pa je djeci još uzbudljivije da prate razvoj priče, čije junake vodi kroz razne tajne prolaze, sa stalnim prelaženjem iz unutrašnjeg u spoljašnji prostor i obratno. Velika rotirajuća scenografija, koja predstavlja zidine Herceg Novog je konstanta na sceni, dok je dječija soba predstavljena s dozom svedenosti koju čine samo dva gvozdena kreveta na sprat. Tako na mahove prostor sugerše čas intimni unutrašnji svijet likova Mire i Žarka, rastuženih očevom smrću ali i dalje ne odustaju od svojih dječijih snova, dok u dinamičnom i zagonetnom spoljnjem  prostoru otkrivaju svoj znatiželjni i slobodarski duh.

Šareni puloveri, košulje i pantalone i suknje na falte – kostimi su koji odlikuju pozitivce u ovoj predstavi, a stvaraju doživljaj topline i nostalgije za vremenom socijalizma u kojem su ljudi možda izgledali čestitiji i naivniji u svom neisticanju odjećom i materijalnim vrijednostima uopšte. Negativci Ditrih i njegova pomoćnica Elza (Jelica Vukčević) imaju svedene i pomalo futurističke kostime, odajući utisak odlučnih i hladnih ljudi lišenih ljubavi i duha.

Jelena Simić je uvjerljivo dočarala lik Mire, ljupke,ali i odvažne djevojčice, Vule Marković takođe uvjerljivo igra lik dječaka Žarka, temperamentnog i hrabrog dječaka uvijek spremnog na akciju zajedno sa njegovim drugovima Zujom  i Polpetom u interpretaciji Vukana Pejovića i Pavla Popovića koji unose humor  u cijelu priču.

Mirinu i Žarkovu majku igra Branka Femić, donoseći liku slojevitost, strogi nastup koji se stalno smjenjuje sa izlivima nježnosti, a razumijevanje dolazi tek na kraju. Emir Ćatović igra policajca Mudrešu, karikaturu socijalističkog vremena kada su se policajci više bavili špijuniranjem običnih ljudi negoli kriminalom, pa u svom nastupu djeluje komično. Dejan Đonović je vješto interpretirao ulogu glavnog negativca Ditriha zaokupljenog okultizmom i pohlepom za bogatstvom. Nastavnicu  vrlo ekspresivno i sa dozom humora tumači Maja Šarenac, koja je najzagonetniji lik u priči, čuvarka tajne o blagu Herceg Novog, čija je uloga da ukaže na važnost njegovanja pravih vrijednosti i da je blago zapravo sami grad, domovina, sloboda.

Sve u svemu, riječ je o dopadljivoj i uzbudljivoj predstavi za djecu čiji podtekst otvara brojna etička i ideološka pitanja, intrigantna kako za djecu tako i za odrasle. Iako predstava govori o nekim vječitim i univerzalnim vrijednostima, ipak nije do kraja jasan povod za inscenaciju komada u kojem se posredno glorifikuje socijalizam, a nacizam je predstavljen kao prijetnja. Ovaj diskurs je više povezan sa jednim konkretnim društvenim kontekstom (socijalističkim), pa se čini da je reditelj novim idejama mogao pružiti ovoj predstavi opipljiviji društveni značaj za današnju publiku.