“MI DJECA SA STANICE ZOO” (14+)


Dramska scena za mlade

Sezona 2016/2017

Christiane F

Kai Hermann/ Horst Rieck

MI DJECA SA STANICE ZOO

 Režija: Ana Vukotić

 

Dramaturg: Balša Poček

Scenograf : Branko Hojnik

Kostimografkinja: Lina Leković

Koreografkinja: Sonja Vukićević

Kompozitor: Aleksandar Radunović Popaj

Dizajner svjetla: Mili Malović, Branko Hojnik i Sonja Vukićević

Adaptacija romana: Boris Kovačević

Lektor: Mara Radović

Fotograf: Duško Miljanić

Dizajn promo matrijala: Ana Đurković

Izvršna producentkinja: Ivana Mrvaljević

KRISTIANA…………………………………………………………………………………Jelena Simić
DETLEF………………………………………………………………………………..Momčilo Otašević
AKSEL……………………………………………………………………………………………Petar Burić
KESI ……………………………………………………………………………….Gorana Marković
STELA……………………………………………………………………………………..Jelica Vukčević
BABSI………………………………………………………………………………….Milica Šćepanović
 
MAJKA………………………………………………………………………………..Ivana Mrvaljević
KESINA MAJKA……………………………………………………………………..Katarina Krek   
MUŠKARAC 1………………………………………………………………………..Dejan Đonović
MUŠKARAC 2 ………………………………………………………………………..Božidar Zuber
MUŠKARAC 3……………………………………………………………………Davor Dragojević
MUŠKARAC 4………………………………………………………………………….Pavle Popović 
MUŠKARAC 5………………………………………………………………………..Sejfo Seferović
 
NARKOMANI………………………………………………………………………………Marija Đurić
…………………………………………………………………………………………………….. Jelena Đukić
……………………………………………………………………………………………… Marija Labudović
……………………………………………………………………………………………………Vule Marković
DILER………………………………………………………………………………….Omar Bajramspahić

“Često sam razmišljala o tome zašto su mladi ljudi tako neraspoloženi. Nisu umjeli više ničemu da se raduju. Sa šesnaest dobiješ moped, sa osamnaest auto, to se nekako podrazumjevalo. A ako toga ne bi bilo, bio si manje vrijedan. I za mene se u mojim snovima podrazumjevalo da ću jednom imati svoj stan i auto. Da ću morati da se pomučim za stan, za novu sofu kao moja mama, to mi nije padalo na pamet. To su bili oni izblijedili ideali naših roditelja koji žive da bi nešto zaradili. Za mene i čini mi se za mnoge druge, te neke materijalne stvari bile su minimalni preduslov za život. Pored toga je moralo da bude i nečeg drugog. Upravo ono što život čini smislenim. Ali toga nije bilo. Nekolicina, tu ubrajam i sebe, ipak je stalno bila u potrazi za onim što život čini smislenim.

Produkcija i tehnička realizacija: Gradsko pozorište Podgorica