“IVO VIZIN – KAPETAN OD SNOVA” (12+)


JU „Gradsko pozorište“ Podgorica

Kotorski festival pozorišta za djecu 

JU Kulturni centar „Nikola Đurković“, Kotor 

                                                                          Dramska scena za djecu

Sezona 2018

 

Jelena Lela Milošević

Ivo Vizin – Kapetan od snova

   Režija: Zoran Rakočević

 

                                                             Dramaturškinja: Dragana Tripković

Scenografkinja: Smiljka Šeparović Radonjić

Kostimografkinja: Dragica Laušević

Kompozitor: Nemanja Bečanović

Koreografkinja: Slavka Nelević

Dizajn svjetla: Zoran Rakočević i Slavka Nelević

Izvršna produkcija: Ana Medigović i Petar Pejaković

Fotograf: Duško Miljanić

Dizajn promo materijala: Srđa Dragović

 

 IGRAJU: Vule Marković – Ivo Vizin; Jelena Simić  – Anđela; Sanja Popović – Sofija; Pavle Popović  – Špiro; Goran Slavić – Federiko; Miloš Pejović – Barba Tonko; Branka Femić – Majka; Pavle Ilić – Doktor

 

Riječ pisca:

Ova drama je nastala kao moj prvi pokušaj da se oprobam u pisanju za djecu. Kad sam razmišljala kako napisati takav komad, sjetila sam se jedne davne izjave čuvenog dječijeg pisca, Duška Radovića, koji je na to pitanje odgovorio: „Kao za odrasle samo mnogo bolje.“ Nijesam znala mogu li mnogo bolje, ali sam odlučila da probam da zađem u taj čarobni svijet djetinjstva. Krenula sam od sebe, tragala za temom i idejom koja bi meni kao djetetu bila zanimljiva. Tako sam šetajući i razmišljajući naišla na ulicu koja nosi ime našeg čuvenog pomorca Iva Vizina. Tada mi je sinula ideja da razmislim o čemu je mogao kao dječak da mašta neko ko je u to doba oplovio svijet. Istraživala sam i našla vrlo malo, takoreći nimalo, podataka o tom periodu života Iva Vizina. Onda sam odlučila da domaštam njegovo djetinjstvo, da smislim sve likove i njihove okolnosti. I tako je nastao ovaj komad. Kao moja fikcija koja je inspirisana odraslim Ivom Vizinom i njegovim dostignućima. Bilo je intresantno u Ivovom djetinjstvu naći motivaciju za sve ono što je kasnije postao i postigao. Kroz komad sam pokušala da ispričam priču o odrastranju na pravim vrijednostima, o mijenjanju svijeta u kojem živimo na bolje, o borbi za ljubav i dobro i na kraju o pobjedi dobra nad zlom.

 

Riječ reditelja

Šta je to heroj? Kako se mjeri njegovo junaštvo? Kako izgleda? Je li visok, snažan, gromkog glasa? Jede li spanać? Kupa li se svaki dan u buretu punom čarobnog napitka? Gađa li strijelom tačno u centar mete? Krade li zlatno runo od bogova?

Moj heroj je Ivo Vizin, jedan dječak koji je prije dva vijeka rođen u Boki. To što je kasnije ostvario svoj san oplovivši zemaljsku kuglu, to su samo posljedice njegovog herojstva. Kad je imao dvanaest godina, postao je velik. A kako? Vrlo lako. Nije zaboravio na porodične vrijednosti ni u najtežim momentima svog siromašnog odrastanja. Bosonog, pa šta? Ne mora heroj da ima cipele. Može slobodno da ima i rupe na laktovima i koljenima. Pocijepana košulja nije strasna stvar, ako imaš srce. Prazan džep je sasvim u redu ako je duša puna kao nar.

Heroj, dakle, može da bude i ovakav i onakav, ali mora biti plemenit. Nemojte da zaboravite da poljubite majku svakog jutra, da pomilujete mlađeg brata ili sestru, da podijelite sendvič sa školskim drugom, da pomognete baki da pređe ulicu, da zalijete cvijeće u bašti, da čuvate parkovsku klupu, da nahranite pticu, da pomognete svima kojima pomoć treba.

To je jedini način da vas istorija zapamti.

Ivo Vizin je svojim saosjećanjem sa ljudima koji su prošli kroz njegovo teško djetinjstvo stvorio sebi vječan put. Dosegao je do Rta dobre nade prije nego se otisnuo na pučinu. Jer dobra nada je unutra, u svakome od nas. Pitanje je samo da li će scile i haribde našeg brzog života u kojem gubimo empatiju, zaboravljamo najpreče – porodicu i najbolje prijatelje, u kojem jurimo za ispraznim uspjehom karijere i ostvarenjima u kojima smo surovo osamljeni i odaljeni od suštine, uspjeti da nas zauvijek zarobe i poraze kao ljude.

Otisnimo se u plovidbu za smislom života. Vjerujte, ništa lakše.