Ansambl Gradskog sjutra igra „Prodavnicu igračaka“


„Prodavnica igračaka“ (6+),u produkciji Lutkarske scene za djecu Gradskog pozorišta, biće igranau subotu,5. maja, u 12 sati, u sali Dodest KIC-a „Budo Tomović“. Prema tekstu rumunskog autora Aleksandrua Popeskua, predstavu je režirao i adaptirao poljski reditelj Jaroslav Antonjuk.

 „Prodavnica igračaka“ priča je o djevojčici Dini koja se nađe u čarobnoj radnji u kojoj se samo naizgled biraju igračke. U toj prodavnici ne plaća se novcem, već godinama života, pa će Dinu želja za posjedovanjem novih stvari veoma brzo učiniti staricom.Ova priča najmlađoj publici razotkriva važnu istinu da materijalne stvari ne donose sreću, te da u životu veću vrijednosti imaju ljubav, prijateljstvo, osjećanja i brižnost.„Prodavnica igračaka“ govori o vječitoj razapetosti između „biti i imati“, o potrazi za iskušenjima, glamurom i sjajem. To je i priča o snazi prijateljstva, o hrabrosti, posvećenosti i vještini donošenja mudrih odluka, ali i o odgovornosti za sopstvena djela.

 Igraju: Katarina Krek, Goran Slavić, Branka Femić, Branko Ilić i Pavle Ilić/Emir Ćatović.

Reditelj Antonjuk potpisuje i songove za predstavu, a u autorskom timu su još: Eva Farkašova (scenografkinja, kostimografkinja i kreatorka lutaka), Zoran Đerić (dramaturg), Bogdan Szczepanski (kompozitor), Vladimir Slaninka (video animacija) i Davor Novak (korepetitor). Prevod teksta potpisuje Pero Mioč.

Dramaturška bilješka:

Na djelu je dramaturgija snova u kojoj učestvuju svi. Polazište je, naravno, Popeskuov dramski tekst. Njega je prilagodio reditelj Jaroslav Antonjuk i potčinio ga svojoj režiji. Lutke, kostime i scenografiju je osmislila Eva Farkašova. Glumci su zdušno prihvatili izazov da i sami kreiraju aktere ove bajke. U tome im pomaže muzika, songovi, svjetlo…

Uz to, u dramaturgiji bajke postoje pravila. Njihovo kršenje odvodi junake na stranputicu. Djevojčica Dina se pred nama trasformiše u djevojku, ženu, pa u staricu. Te promjene su posljedice njenih nepromišljenih želja. Srećom, kao i u svakoj bajci, i ovdje je srećan kraj – Dina dobija još jednu priliku da sve vrati na početak, da se vrati u djetinjstvo. Da izvuče pouku, a s njom i sva djeca u publici, da vrijednosti nisu u predmetima i posjedovanju, već u prijateljstvu i ljubavi. Ova predstava je poput vremeplova. Cijeli ljudski vijek nam prolazi pred očima. Valja se zagledati u ono što promiče: ima u tome dječje igre, zabave sa igračkama, oniričkih bića, poput Gospođe Noći, ili anđela zaštitnika u liku Odžačarčića, patuljaka i zloduha, što bajkama i priliči, ali ima i ozbiljne zapitanosti nad prolaznošću života i istinskim ljudskim vrijednostima. Iako se nije insistiralo na didaktici, ipak je ona neizbježna u predstavama koje su, prije svega, namijenjene djeci.

Zoran Đerić